Obrazloženje Koncepta
Spomenik je zamišljen kao kompozicija šarenih olovaka koja zamrzava prošlu svakodnevnicu u kojoj se djeca bezbrižno igraju. Prizor djeteta koje crta sam je život, a šarene olovke i radost crtanja draga su sjećanja iz svačijeg djetinjstva. Neposrednim i jednostavnim prikazom radosnog trenutka dječje svakodnevnice, bez prekrcavanja simbolima i značenjima, izbjegava se doslovno suočavanje s dramatičnim događajem koji se želi memorizirati. Napetost između dramatičnosti žrtve i radosti igre izraženi su u opreci dinamizirane kompozicije slomljenih olovaka i vedrine njihova šarenila. Uklopljena u zelenilo parka skulptura konstruktivno funkcionira kao svojevrsna igračka kroz koju se djeca provlače, preskaču, igraju lovice. Spomenički prostor postaje mjesto druženja, odmora, igre, a ne samo komemorativno mjesto. Spomenik je posvećen poginuloj djeci u Dubrovniku, ali i svoj sadašnjoj djeci koja će preskakati i provlačiti se kroz njega i onoj koja će se tek roditi u budućim vremenima.